Glava 99 Tabla 1/Tabla 2
Predstava: Barka i Sesotris.
Opaska: Barka . Stupanje u uzvišeno stanje na Božjem tlu.
Pravedni Sesostris.
Izreka o privoženju skele Božjem tlu
govori pravedni Sesostris:
0 vi što vučete skelu1 po ovomu opasnom sprudu, privedite mi skelu
i pritegnite uže(vidjeti i glavu 100). U spokoj, u spokoju!
Hodite, bodite, pripravni budite!
Ja dolazim oca Ozirisa da vidim.
0 uzdodržitelju strasti2 što svjestan si sreće.
0 gospodaru oblaka, vladaru vjetrova,
0 ti, što prelazi preko Apopova3 pješčana spruda,
O ti, što glave spaja, vrat učvršćuje kada se s krvavog suda ide4.
O ti, što čuva tajanstvenu skelu i motri na Apopa, privezi mi skelu.
Pritegni uže kojim ću izići iz ove opake zemlje na koju zvijezde
padaju licem i ne znaju se više podići5.
0 Svijetleći(?), uzan je put na jeziku Raa6.
0 Inedpu1, vođo Obiju Zemalja!
Glavaru8 njihova kormila!
0 Svesilni, što sunčani otvara disk, glavaru krvi(svjetla)!
Privedi me ovamo’. Ne dopusti da ostanem bez barke“.
Ovaj Preobraženi dolazi.
»Brate moj, vodi me u mjesto koje poznaješ!«
»Reci moje ime« (tj. bit, ono što sam), kaže kotva.
»Gospodarica Obiju Zemalja u kapeli« moje je ime.
»(Reci) moje ime«, kaže malj (=simbol bijelog, svjetlosti koja razgoni
tamno i nečisto),
»Tvoje je ime Apisova noga«.
»Reci moje ime«, prednje uže kaže,
»Uvojci na Anubisovu klinu«10.
»Izusti moje ime«, stražnje uže kaže,
»tvoje je ime ‘u kapeli obalzamirani’, ime je tvoje«.
»Reci moje ime«, drveni dio (skele), kaže,
»To su stubovi, ime je tvoje«.
»Reci mi ime«, nosač katarke kaže,
»vrk(?) tvoje je ime«.
»Kaži mi ime«, katarka veli,
»Onaj tko je predvodio Veliku, kad ona (boginja) bi daleko«, tvoje je
ime«.
»Kaži moje ime«, donje uže kaže,
»Kičma Vepvaveta« (=bog u obliku vuka).
»Reci mi ime«, katarke vrh kaže,
»Imstino grlo, ime je tebi«.
»Kaži mi (ime)«, jedro se glasi,
»Nut (=boginja neba) tvoje je ime«.
»Reci mi ime«, vesla kažu,
»Načinjeni ste od kože Mnevisa, to prsti su Horusovi, vdebet
(genitalije) Setove, vama je ime.«
»Izusti moje ime«, (Mekabet) barka kaže,
»To Izidina ruka je iz vedrice(?)«,
»Horusovo oko ime je tvoje«.
»Kaži nam ime«, kažu unutarnje daske što u unutrašnjosti stoje,
»Imsti, Hapi, Duamutef, Kebehsenuf, Haku što tu kao razbojnik hara,
koji motri na oca što sam se rodi, imena su vaša«.
»Reci moje ime«, pramac kaže,
»Obadva užeta tebi je ime«.
»Kaži moje ime«, lađa se glasi,
»Izidina noga, ime je tvoje«.
»Reci mi ime«, jedrilac zbori,
»Vaj(?) ime je tvoje«.
»Reci moje ime«, kaže cijelo jedro,
»………11, sjeverni vjetar što od Atuma stiže, ime je tvoje«.
»Kaži mi ime«, rijeka kaže,
»Ti sjediš ponad mene koga gledaju oni12, tvoje je ime«.
»Reci naše ime« obale vele,
»Smanjuje se dužina ruke kod balzamiranja, vama je ime«.
»Kaži mi ime«, pod lađe veli,
»na meni stupaš u nebo što se kao Uti-svećenik pojavljuje na
blaženim poljanama ime je tebi«.
Evo što oni kažu:
Uzdravlju da ste, Veličanstveni po Ka koji vašu Ma’at u vama nosi,
koji sa vama živi u vječnoj svjetlosti i tami13.
Ja sam dopro do vas!
Prinesite žrtveno jelo usnama mojim da njime zbore.
Šens-hljeb i Kefen-hljeb.
Moje je mjesto vaše (za »vaše« istrošeno) ispred(?) velikog Boga.
Ja sam vaš Bog! Dajte mi jelo pred njim!
Tekem (=neko božansko biće) je njegovo ime.
On se probio kroz istočno obzorje neba.
On je dopro do Zapada.
Kad nestaje on, nestajem i ja.
Meseket14 me ne potisnu i neprijatelji nada mnom nemaju nikakvu
moć15.
Moj hljeb je u Peu, moje pivo u Depu16.
Meni pripadaju žrtve što mi ih ovoga dana prinesoste.
Moje je žrtveno jelo ječam i pir.
Prineseni su predmeti, goveda i pilad-
sve živo, zdravo i očuvano! (žrtvena
formula) (i) (dat mi je) izlazak iz dana u obličjima koja ja želim17,
Izlazak iz dana (=života) na blažene poljane!
Tko izusti ovu izreku taj će dospjeti do blaženih polja i bit će mu
prineseni Šenes-hljeb i krčazi, žrtveni hljeb s polja što ima žita i pira od sedam aršina.
Ono su Horusovi štovatelji što tamo ženju (mrtvi).
On će se ovim žitom hraniti, on će žito mljeti, on će biti kao ovi Bozi –
On će se vinuti na rajska polja u obličjima u kojima se želi uzdići.
(Sadržaj glave:)
Putovanje kroz međustanje (vožnja skelom)18 i izražavanje sposobnosti da se ono savlada pomoću biti predmeta koji znaju za poteškoće na putovanju. Potom slijedi pobjeda nad svijetom, životom, i smrću predstavljena umiranjem i ponovnim rađanjem. Magijske formule označuju identifikaciju s pozitivnim snagama.
1 Vidjeti Knjiga mrtvih koju je objavio E. Naville, gl. 24! Oni što vuku su vukovi koji vuku sunčevu barku, lađu.
2 Doslovno prevedeno bilo bi: Gospodaru crvenog djela građe-tijela. To je poziv silama međustanja.
3 0 Apopu, najvećem neprijatelju solarnih božanstava, vidjeti opširno u Matje, Staroegipatski mitovi, str. 48. i dalje.
4 Doslovno: kod izlaska iz klaonice.
5 Tj. koja više ne mogu nikada svijetliti, što nam se čini da je dano apokaliptieki. Ovim se istodobno izriče vjecno prokletstvo. U prilog ovome isp. umrle koji treba da hodaju na ramenima (razumije se odsjećene glave).
6 Što znači da je tjeskobna putanja pravednika – pravedno i pravično svagda živjeti i postupati.
7 Ime nebeskog kormilara o Čemu vidjeti Grapow, Urk. 5, S. 77, Fn. 8
8 Vidjeti kod Grapowa, op. cit, str. 78.
9 Isp. takozvana pozitivna priznanja, ispovijesti, nadgrobnih natpisa, o čemu u gl. 125 -svršetak: Gladnima. udjeljivah kruha, zednima vode, nagima odjeću, skelu onomu tko bez nje bi.
10 Isp. Balcz, AAEA (1938), S. 117. Personificirani djelovi barke izjednačuju se sa silama medustanja (vidjeti i gl. 125 – Svršetak, gdje je riječ o personifikaciji vrata i djelova vrata).
11 Izlazim iz samog sebe (vjerovatno se istrošilo).
12 Možda se pojain magijski istrošio.
13 Isp. Thausing, Mel. Maspero I, S. 35 ff.
14 Kurt Sethe ovo mjesto prevodi kao mlječna staza koja ovdje simbolizira tamu, zvijezdani
15 Putovanje kroz poljane u zagrobnom životu koje se rado poistovjećuju sa zvjezdanim prostorom i predstavama zvjezdanih prostranstava.
16 Isp. Thausing, Auferstehungsgedanke, S. 93. Anm, 5. Pe i Dep – koje su smatrali svetim mjestima povezanim s pokopanim tijelom – su djelovi drevnog grada Buto, iz šestog, gornjoegipatskog noma, koji je prije sjedinjenja Gornjeg i Doujeg Egipta bio prijestoluica Donjeg Egipta. Prastari vladari ovoga grada nazivani su duhovima grada, na što aludira i ovo mjesto. Njih su, budući da su smatrani Horusovom djecom, predstavljali u ljudskom obliku s glavom sokola jer su tako i Horusa predstavljali.
17 To je zapravo egipatski uaslov za Knjigu mrtvih koji ujedno znaći ulazaff u više razine, sfere bića koja se postepeno preobrazuje.
18 Barka, lađa i skela, između ostalog, simboliziraju i međustanje. Stoga se ovdje pojavljuje zazivanje demonskih sila oličenih u hipostatiziranim djelovima. Isp. i 125, gl. u kojoj se susreću hipostatizirani djelovi vrata.
Pojedine aluzije ukazuju na mitološke predstave koje se djelimično mogu pripisati narodnom vjerovanju. Isp. Kees, Totengiaufae, S. 75 f.
Glava 100 Tabla 2/Tabla 3
Ulaženje u veliku Raovu barku.
Predstava: Barka s Bogovima (Tot, Ma’at, Khepri, Ra, Atum, Šu,
Tefnut i pokojni Sesostris).
Knjiga preobraženja prosvijetljenog i pobuđenog da uđe u barku Raa
i njegove pratnje1
Govori pravedni Sesostris:
Ja putujem feniksu na Istok-Oziris prema Busiridu.
Otvaram pučine Nila2.
Oslobađam Atonov put (svjetlo, sunčev disk),
Vučem Sokarisa na njegovim saonicama3.
Krijepim Veliku u njenu vremenu4.
Pjevajući veličam Atona, drugujući s razdraganim pavijanima5, sam
bivajuć jedan od njih.
Ja sam Izidin partner6, krijepim se n]enim prosvjetlienjem (=magija)
la zavezujem uže7, odbijam Apopa, krotim mu korak8.
Ra mi ruke pruža, njegov me svijet (emanacije) ne odbija9.
Ja sam jak!
Uđat-oko je jako10!
Jako je uđat-oko!
Jak sam ja!
Tko priječi pravednog Sesostrisa njega će i abđu-ribu (nečastivog)
spriječiti Jaje! Rečeno ponad ove slike nacrtane na čistom omotu
papirusa zelenim crnilom pomješaniin sa vodom. Slika je ovome
prosvijetljenoin Sesostrisu stavljena na prsa. Omot se ne smije
dodirnuti njegova tijela kad silazi u barku Raa i njegove pratnje.
To ga kuša Tot11, kod uzlaženja i silaženja –
Istinsko sredstvo milion puta isprobano12.
Ulaženje u barku Raa istovjetno je sa donošenjem, rađanjem, svjetla,
a to opet s feniksom, tj. svjetlom, duliom, odnosno sa simbolom
podmlađivanja. Istovremeno se naglašava Istok i Busirid (Istočna
Delta). Duh, tj. feniks se okreće prema svjetlu. Raovi pratioci su
njegove emanacije i bogovi. Otvaranje nilskih pučina, bezdana,
snvjera na nadolaženje poplave, što će reći života, napretka u čisto
zemaliskom smislu i značetiju riječi. Po]am Izidin partner izražava
najviši oblik erotike, odnosno sjedmjenia s bogmjom Izidom što
naposlietku služi iačanju dubovtvog elementa. Pod aspektom:
smrt-život, sam pogreb predstavlja određeno sjedinjenje – tijela sa
zemljom. Na koncu vidimo blagosilianie što ga daje Ra sa svojom
pratniom, s gore navedenim bogovima koji se nazivaju njegove
emanacije i svojim sunčamm zrakama koje ispunjavaju cvjelu
vasioira. Završetak obrazuje magiiski oboien pogovor koji se
oslanja na formulu snage (što će reći identifikacija snage sa pozitivnim=s
uđat-okom, tj. s onim što }e savršetio, sa savršemm, sa savršenstvom.
1 Pratnju boga Ra sačinjavaju njegove emanacije, kao i, in ultima analysi, svi ostali bogovi koji, po heliopoljskom predanju, potječu od njega,
2 Nil je simbol plavljenja, time napretka \ života, što se odrazilo i u onoj poslovičnoj izreki koju nam i Herodot prenosi da je Egipat dar rijeke Nila. Dakle, treba isporediti vezu između poplave i ranog izlaska Sotise (tj. Izidine zvijezde) u egipatskom kalendaru što se obilježava kao Sotisin period. Pod slikama pogreba krije se esoteričan nazor.
3 Sokaris je bog mrtvili, identičati s umrlim, pokojmkom.
4 Velika ili Visnja jeste praiskonska zmija, ureus, svetakobrakoja svojim plamenim daliom čuva bogove i faraone, ovdje identična Izidi, odnosno Sotisi, simbolu ženskog principa. Pojam u svom vremenu, slifcno pojmovima u svom času, u svom danu, znači kad je u pravom trenutku Yin-snaga (žeuski princip). Drevni Heleni su za ovo koristili svoj pojam kairos stvarajući i odredeno istoimeno božanstvo o čemu se čitalac može pobliže obavijestiti u djelu: Hipokrat, Aforizmi, »Medicinska knjiga«, Beograd 1978. str. 111. (Sa starogrčkogpreveo ikomentare dodao Marko Višić).
5 Razdragani pavijani simboliziraju jutarnju svjetlost i sunce. U prilog ovome isp. i njihove prikazbe, kao napr. u Abu Simbeta na istočnoj strani nad ulazom u hram. Krik pavijana prilikom izlaska sunca maniiestira svietlost koja se rađa. 0 pavijanima koji klikću na izlasku boga sunca, ali i pri njegovom ulasku u podzemni svijet, što su poštovani do najstarijih vremena egipatske civiHzacije, prevashodno kao svete životinie boga mudrosti i pismenosti – Tota, vidjeti opširnije u Uvodu.
6 Obljuba boginje predstavlja uajvišu erotičku formu, mističko sjedm]en)e s njom.
7 To predstavlja simbol siedinjenja, dok kod pogreba predstavlja sliku pristajanja uz groblje.
8 Nečastivi, Apop, je protiv siedinjenia.
9 Svevišnji blagosilja siedinjenje u prisustvu emanacija i bogova – svega što iz njega proisbodi.
10 Uđ-at ili uđat-oko jeste svjetlost, a dobro što ga pruža uđat jeste zdravlje i neokmjenost u svakom pogledu. Otuda i puno mjesečevo oko uđat.
11 Tot je bog pisara i bog mudrosti, gospodar magija, isc]elitelj o kojem opširnije u Uvodu. Logos-misao je princip sredine i posredništva, pa otuda i princip sjedinjenja, ali i razdvajanja.
12 U ovoj se bilješci ukazuje na magijski isprobano sredstvo, tj. na čitanje ove glave ko]a prikazuje ulazak u prosvijetljeno stanje. Duži boravak u Raovoj barki znaći ostati čitav prilikom sjedinjenja s uđat-okom i borbe, odnosno suzbi]an]a neprijateljskib sila.
ЛеЗ 0002806
Архив У ОСНИВАЊУ 